Osim dobro poznatih izvora termalne vode koju su itekako koristili Rimljani, a prije njih i plemena Kolapjana, Kelta i Japoda, Topusko je poznato po brojnim izvorima hladne i pitke vode. U neposrednoj blizini ondašnjeg ljekovitog kupališta uređena su tri vrela na kojima putnici namjernici i gosti Topuskog za vrućih ljetnih dana gase žeđ i predahnu od šetnje.
Jelačićevo vrelo izgrađeno je krajem 19. stoljeća u šumarku sela Velika Vranovina, nešto više od 2,5 kilometara od Topuskog, pa je put do ovog izvora prava poslastica za ljubitelje šetnje. Vrelo je često posjećivao zapovjednik Glinske pukovnije, Josip Jelačić, koji je znao satima uživati u hladovini vrela uz šum bistre, izuzetno hladne vode. Zbog njegovih čestih posjeta, lokalno stanovništvo ovaj izvor prozvalo je Jelečićevo vrelo i naziv se zadržao sve do danas.
U drugoj polovici 19. stoljeća, na uspomenu i čast svoga oca, Ivana Benka ondašnjeg zapovjednika Prve banske pukovnije, njegov sin Antun dao je urediti izvor hladne i pitke vode i sve obzidao kamenom na kojemu je dominiralo veliko raspelo. Još i danas, gotovo 200 godina kasnije, na velike crkvene blagdane lokalno stanovništvo zna položiti bukete cvijeća.
Na kraju staze parka Opatovina poznati je Napoleonov graditelj Mollinary 1877. godine sagradio vrelo za koje se, sve do danas, uvriježilo ime samog graditelja. Ovaj izvor pitke i nadasve hladne vode, u sjeni stoljetnih stabala, vrlo je popularno mjesto za odmor i gotovo svakodnevno ga posjećuju posjetitelji, gosti i pacijenti Top – Termi i Lječilišta Topusko.
