Svega nekoliko metara od glavnog raskrižja u Topuskom, ispod Nikolinog brda, stoji neugledan kameni stup na koji se nitko nikada niti ne osvrne, a prije više od 150 godina, Topušćani su, pogledom na njega, uvijek znali koliko je sati. Kamena sunčana ura prestala je "kucati" kada su oko nje prije pedesetak godina narasla stabla i tako bacila sjenu, pa je od tada zapuštena, napuštena i potpuno zaboravljena.
Nedavnim krčenjem stabala sunce je ponovo obasjalo stari i precizni kronometar pa je ovaj vrijedan spomenik kulturne baštine spreman za obnovu.
Mjesto gdje stoji stup sunčanog sata bilo je sredinom 19. stoljeća najuži centar Topuskog. Preko puta sata nalazila se vojna bolnica, u neposrednoj blizini bilo je i vojno kupalište " Spiegelbad", a tik uz samu sunčanu uru topuske žene i seljanke nudile su svoje proizvode na poznatoj zelenoj pijaci. Zbog velikog broja ljudi koji se kretao na tom prostoru vjerojatno je i sagrađena sunčana ura koja je vrlo brzo postala popularna i nezamjenjiva. Gosti i pacijenti poznatog turističko-lječilišnog centra mogli su uvijek vidjeti koliko je vremena ostalo do kraja šetnje, kupanja, ručka ili večere.
Mještani Topuskog još se i danas s nostalgijom sjećaju svog "rolexa" na sunčev pogon. Kad su bili djeca znao im je pokazati kasne li u školu, koliko se mogu još igrati i kada trebaju poći kući. Ovaj sat za njih nije bio nikakva atrakcija, već nešto što se samo po sebi razumije, nešto što je normalno i nadasve praktično.
Kustos karlovačkog Gradskog muzeja Lazo Čučković vrlo dobro zna za postojanje ove rijetke sunčane ure. Kaže kako je Austrougarska carevina u važnim mjestima i na važnim raskrsnicama gradila sunčane satove , no rijetko koji je ostao sačuvan kao ovaj u Topuskom.
